Noću često kad već zaspiš i kad soba već opusti ko laticu ruže mama, na tvoj obraz cjelov spusti ko laticu ruže mama, na tvoj obraz cjelov spusti
ona tvoje male tuge zagrljajem toplim tješi a svakoj se tvojoj sreći ko naljepšem daru smiješi a svakoj se tvojoj sreći ko naljepšem daru smiješi
njeni prsti ko lahor prijeđu preko tvoje kose a njene te priče lako u daleka carstva nose a njene te priče lako u daleka carstva nose
njena ljubav tebe grije, njeno srce za te bije znaj nad tobom uvijek bdije majka, biće najmilije znaj nad tobom uvijek bdije majka, biće najmilije
ANTUNTUN
GRIGOR VITEZ
U desetom selu živi Antuntun. U njega je malko Neobičan um.
On posao svaki Na svoj način radi: Jaja za leženje On u vrtu sadi.
Kad se jako smrači, On mrak grabi loncem. Razlupano jaje On zašiva koncem.
Da l' je jelo slano, On to uhom sluša. A ribu da pjeva Naučiti kuša.
Na livadu tjera Bicikl da pase. Da mu miše lovi, On zatvori prase.
Guske sijenom hrani, Snijegom soli ovce. A nasadi kvočku Da mu leže novce.
Kad kroz žito ide On sjeda u čun. Sasvim na svoj način živi Antutun.
DOBRO JUTRO BAKICE
Dobro jutro bakice poslala me mama da te pitam kako si da ne budeš sama.
Kako ti je reuma boli li te sada ja ću ti je otjerati da mi budeš mlada.
Da te pitam kako si dal' te srce dira došla sam ti sada ja s kutijom što svira.
CURI MI NOS
Majko daj mi maramicu jer mi curi nos dobio sam hunjavicu jer sam išao bos.
Majko požuri, iz nosa mi curi!
MOLIM, HVALA, IZVOLI, OPROSTI
Četiri najvažnije male riječi Lako je od srca, iskreno reći. One su samo zato male Da bi u dječja uha stale. Svakog su srca dragi gosti Molim, hvala, izvoli, oprosti.
