KOLIKE
Dojenačke kolike su čest poremećaj u prvim mjesecima života.
Intenzivan plač koji potraje duže vrijeme, javlja se svake večeri i traje tjednima, a roditeljima koji nemaju iskustva pričinjava veliku muku.
Dojenačke kolike, uz povećanu količinu zraka u probavnom traktu, najčešći su razlog plača dojenčeta u prva tri mjeseca života.
Ali, zašto se javljaju? Do danas se o toj pojavi zna malo, čak nije niti sigurno da pojava kolika uistinu ovisi o crijevnom poremećaju. Još uvijek se provode istraživanja o uzroku problema i lijeku koji bi otklonio djetetovu nelagodu koja, sudeći po plaču, nije mala.
Pedijatar će postaviti dijagnozu nakon pažljive procjene simptoma koje dijete ima. Da bi se taj poremećaj odvojio od normalnog plača, uzima se obzir trajanje neutješnog plača (traje oko tri sata) i vrijeme kad se javlja - javlja se gotovo uvijek u isto vrijeme, najmanje tri dana kroz tjedan i traje kroz određeno razdoblje – od tri tjedna do tri mjeseca, ponekad i duže.
Pri ovakvom javljanju i trajanju plača, govori se o dojenačkim kolikama kao zasebnoj pojavi u ranoj dojenačkoj dobi.
Dijete koje pati od dojenačkih kolika, tijekom dana je dobro i ne pokazuje nikakve nelagode - raspoloženo je, dobro siše i napreduje. No, kasno popodne ili u ranim večernjim satima počne iznenada plakati bez jasnog razloga - izvija leđa, savija noge, zatvara šake. Tijekom krize, koju povremeno prekidaju kratki trenuci mira i dijete je blizu spavanju, nastavlja plakati usprkos svim nastojanjima roditelja da ga smire. Promatrajući dijete, dobiva se dojam da ga boli trbuh i upravo stoga se govori o kolikama zbog gutanja zraka (kolika je bol - grč šupljeg organa, u ovom slučaju crijeva).
Kolike se obično javljaju prema drugom tjednu života i kao što je spomenuto, nestaju krajem trećeg mjeseca, a vrlo rijetko traju do kraja četvrtog mjeseca.
Nažalost, znanost još uvijek ne može sa sigurnošću ukazati na uzrok ovog poremećaja u večernjim satima, a od kojega pate toliki mališani u prvim mjesecima života.
Tijekom godina pojavile su brojne pretpostavke koje su pojašnjavale porijeklo ovog problema, ali niti jedna još nije znanstveno dokazana.
Prema mišljenju nekih stručnjaka, intenzivan dugotrajan plač malih beba mogao bi biti znak prolaznog jačeg gibanja crijeva (peristaltike) uslijed nezrelosti sustava inervacije (živčanog podražaja) ili povećane razine hormona motilina.
Drugi istraživači pak drže da bi kolike mogle biti posljedica jače podražljivog djetetovog temperamenta i tipične tjeskobe još neiskusnih roditelja. Ova pretpostavka utemeljena je na vremenu javljanja kolika, a to je večer (kad su roditelji umorniji), kad se povećava napetost koju dijete potakne oko sebe, a daljnjim tijekom, svojim plačem stvara se začarani krug koji produžava krizu.
I konačno, iznosi se da bi uzrok kolika mogao proizlaziti iz niza poremećaja: poteškoće u probavi mliječnog šećera (laktoze), alergija i/ili intolerancija na bjelančevine kravljeg mlijeka, znatna količina zraka u crijevima, gastroezofagealni refluks, promjena normalne crijevne flore (t.j bakterija).
Ne postoji jedinstveni lijek i način liječenja za dojenačke kolike. Pojava kojoj je stvarni uzrok nepoznat, ne može se liječiti niti spriječiti na način kojeg bi učinkovitost mogla biti znanstveno potvrđena. Kad dijete pati od kolika, obično je najvažniji čimbenik vrijeme jer u dobi od tri mjeseca u većine djece kolike spontano iščeznu.
Ponekad se majci koja doji savjetuje izostaviti iz jelovnika mlijeko i mliječne proizvode, dok se za djecu na prehrani zamjenskim mlijekom preporučuju posebne mliječne formule koje sadrže hidrolizat bjelančevina kravljeg mlijeka, a namijenjene su za prehranu dojenčadi koja ne podnose uobičajene standardne mliječne formule. No, ovakav način prehrane morao bi se primijeniti samo u slučaju kada se kolike očituju u težem obliku i traju izvan vremena u kojem traju tipične dojenačke kolike.
Novija istraživanja usredotočena su na liječenje mliječnim fermentima ili probioticima (posebice lactobacillus reuteri), a u cilju uspostavljanja ravnoteže u crijevnoj flori novorođenčeta. Temelje se na pretpostavci da kolike proizlaze iz promjene bakterijske flore u crijevima novorođenčeta. Davanjem određenih tipova laktobacila, pojačala bi se nazočnost korisnih ("dobrih") bakterija, a izbjegla onih koje su potencijalno štetne. No, radi se o jednom aspektu istraživanja koje je još u fazi proučavanja.
Kad dijete intenzivno plače, roditelji na svaki način žele dati "nešto" da se beba smiri. U tu svrhu, obično se preporučuju specijalne kapi. Liječnik ili patronažna sestra će roditeljima sugerirati taj lijek iako njegova učinkovitost nije stvarno dokazana. No, radi se o sredstvu za koji nema nikakvih kontraindikacija niti nuspojava za dijete.
Lijekovi iz skupine spazmolitika koji su nekad bili korišteni u tu svrhu (papaverin) nikako se više ne daju djeci dobi od nekoliko mjeseci.
Iskustvo pokazuje da se radi o pojavi koja ne utječe na zdravlje djeteta, no dugotrajni intenzivni plač roditeljima pričinja velike poteškoće. Kako prevladati krize plača i utješiti bebu i olakšati joj tegobe?
Roditelji postupaju spontano - uzimaju dijete u naručje, dajući mu tako osjećaj sigurnosti u zagrljaju i blizini. Neka djeca se smire ako ih se stavi u trbušni položaj na podlakticu roditelja uz ljuljanje ponovljenim pokretima, dok je za druge, primjerice, korisnija masaža trbuha.
Stavljanje dojenčeta na prsa može biti od znatne pomoći ukoliko nije previše razdražljivo jer će u tom slučaju odbiti čak i utjehu koju pruža taj bliski dodir s majkom.
Ponekad se situacija smiri slušanjem glazbe ili zbog ritmičkog rada nekog kućnog stroja (recimo, perilice), no neka djeca na vanjske podražaje reagiraju još većim nemirom.
Vožnja automobilom može imati vrlo povoljan učinak na smirenje djeteta. To iskuse roditelji kad u trenutku najveće krize plača odvezu dojenče u hitnu pedijatrijsku službu. Obično, kad stignu u ambulantu i one najnemirnije bebe već mirno spavaju
Svaka obitelj pronalazi svoj vlastiti način za smirivanje dojenčeta čim se jave naznake plača.
Ako se ne djeluje odmah, otvara se začarani krug i krize mogu potrajati i više sati: plač jako uznemiri roditelje, a njihov nemir i napetost djeluje na dijete koje se teže može smiriti. U ovakvoj situaciji, saznanje roditelja da se radi o kolikama, normalnoj (fiziološkoj) pojavi za ranu djetetovu dob, a koja će proći, može biti od znatne pomoći, jer kolike nisu znak većeg problema.
Na to upućuju dobro napredovanje djeteta i njegovo "normalno" ponašanje tijekom dana. Radi se o posebnom fenomenu predodređenom da se razriješi sam po sebi kroz nekoliko tjedana.
Masaža trbuha, u početku vrlo nježna, a zatim postupno uz malo odlučniji dodir, ako dojenče iskazuje zadovoljstvo, pomaže mališanu da se smiri.
Masaža se mora provoditi kružnim pokretima u smjeru kazaljke na satu. Ako je dijete u položaju na leđima, leži ispred mame, pokreti ruku idu od lijeva prema desno, slijedeći smjer crijeva, ispod prsnog koša.
Ako je dijete još vrlo malo (novorođenče), ležanjem na leđima ne osjeća se dovoljno zaštićeno kao u majčinom naručju, mogu se javljati neki prirođeni refleksi: tonički vratni refleks (okretanje lica na jednu stranu slijedi istezanje udova iste strane i savijanje suprotne), te Moro refleks gdje dijete rukama vrši pokrete obuhvaćanja. Da bi se izbjegle te refleksne reakcije i dijete se osjećalo bolje zaštićeno, može se pokušati s formiranjem "kolijevke" - mama može sjediti na udobnoj prostirki na podu ili na svojem krevetu sa savijenim koljenima i sastavljenim stopalima formirajući tako prostor u koji se položi beba. Ako je mami takav položaj neudoban, može koristiti jastuk poput "gnijezda" ili "U" oblika koji je komotan za dojenje. Prostorija neka bude polutamna.
